Abortus je kompleksna tema, i iskustva svake žene, njene emocije i reakcije će biti različite.  

Dok neki kažu da abortus nema utjecaja na mentalno zdravlje žene, drugi ističu da može biti stresan i čak uzrokovati simptome slične PTSDju.  Važno je znati da smo svi različiti, i mada je nemoguće bilo kojom etičkom studijom definitivno dokazati da li abortus ima ili nema utjecaj na porast problema mentalnog zdravlja, mnoge studije su pokazale povezanost između abortusa i depresije, ankioznosti i PTSD-a (1). Svakako treba cijeniti žene koje su podijelile svoja iskustva i učiti od njih.  

Neke od žena koje su imale medicinske abortuse podjelile su svoja iskustva:

“Bilo je užasno. Boljelo je 100 puta više i trebalo je više vremena nego što su mi rekli – preko 12 sati je trebalo da u potpunosti izbacim tkivo. Bila je to veća trauma nego hirurški abortus koji sam ranije imala.” (Izvor 1)

Na mene je to utjecalo i fizički i emocionalno više nego što sam očekivala.
— IZVOR 1

“Način na koji su mi to objasnili nije odgovarao onome što se stvarno dogodilo. Rekli su da će biti bezbolno, što definitivno nije bilo. Bilo je više zastrašujuće nego što sam očekivala. Puno bolnije nego što su mi to nagovijestili.” (Izvor 1)

”Imala sam abortus prije pet godina, kad sam imala 26. Bila sam trudna četiri ili pet nedjelja i odluka koja je donesena između partnera i mene bazirala se na činjenici da nismo spremni za dijete…Kad se vratim na to mislim da oboje sad žalimo zbog toga.” (Izvor  3)

Ovo su iskustva nekih od žena koje su imale hirurški abortus:

“Dečko me prisilio da uradim abortus. Bio je nasilan i sklon kontroli, poslije abortusa sam saznala i da je oženjen. U periodu nakon svega imala sam pomiješane emocije. Nekad sam osjećala olakšanje što sam uradila abortus, a onda se javljala i krivica... Ne mogu promijeniti prošlost i moram živjeti sa svojom odukom. To je bila strašno teška odluka za donijeti i ona se ne smije donositi olako. ” (Izvor 3)

Tri sedmice prije početka studiranja na univerzitetu sam imala abortus. Istovremeno žalim, ali i ne žalim zbog odluke. Ponekad mi je teško kada pomislim kako bi danas izgledalo moje četverogodišnje dijete.
— IZVOR 3

“Imala sam abortus prije skoro 30 godina, a ja se još uvjek borim sa osjećajem gubitka  na datum kad sam trebala roditi, dan abortusa i posebno na Majčin dan. Bila sam samohrana majka sa četvero male djece, nisam imala sredstva i podršku i nisam vidjela rješenje kako hraniti još jedno dijete. Datumi godišnjica znaju biti posebno teški.” (Izvor 2)

“Osjećam žaljenje, stid i tamu oko sebe. Namjestim sretan izraz lica, a u sebi želim plakati svaki dan. Prijatelji me ne razumiju - a ne želim reći mojoj familiji, pa se osjećam usamljeno. Potpuno sam sama. Svakodnevno funkcionišem i ponašam se kao da je sve uredu, ali nisam dobro.” (Izvor 2)

“Odmah nakon abortusa bila sam dobro i vratila sam se svom svakodnevnom životu, ali onda su me, iznenada, “pogodila” osjećnja žaljenja i krivice. Mislila sam da sam napravila najbolju odluku koju sam mogla, a onda bila iznenađena i šokirana kad sam osjetila žaljenje. Sad se osjećam prazno i pitam se šta je smisao života.” (Izvor 2)


POTREBNA TI JE POST-ABORTIVNA PODRŠKA

Da li se boriš sa procesuiranjem i razmišljanjem o svom abortusu? Nisi sama! Nudimo ti dva programa za žene zainteresirane za pomoć kod procesuiranja iskustava abortusa, bilo da se desio nedavno ili prije puno godina. Prvi “ Purpurna vrata” ( “Purple Doorway,”) je osmišljen da klijenta, na kojeg je utjecao abortus, odvede na putovanje procesuiranja, uz podršku. Program prepoznaje da, iako je svaka priča o iskustvu različita, mnogi ljudi suštinski dijele slična iskustva.  Svaki sljedeći korak na tom putovanju, se gradi na predhodnom, i cijeli program promoviše osjećajan i ohrabrujući pogled na život koji oslobađa nadu i iscjeljenje. Drugi  “SaveOne,”  je kurikulum zanovan na vjeri koji se koristi širom svijeta. Ako si zainteresovana za bilo koji program kontaktiraj nas, ili provjeri tabelu predstojećih događaja da vidiš programe. 

Iskustva žena koje su učestvovale u post-abortivnim progamima:

  • “Atmosfera u grupi nam je omogućila da se bolje povežemo i pričamo o emocijama i problemima. To nam je definitivno pomoglo da doživimo iscjeljenje."

  • “ Borila sam se sedamnest godina sa sobom zbog odluke da abortiram prvo dijete. Sumnjejući u ishod odlučila sam učestvovati u proučavanju i to je bila najbolja moguća odluka koju sam mogla donijeti. Saznanje da nisam sama mi je značilo tako  mnogo.”

  • “Nisam vjerovala  da će mi ovo učenje pomoći, ali sam ubrzo shvatila da sam puna srama i čak krivice. Sada znam da mi je oprošteno i u potpunosti sam slobodna.”

  • “Zahvalna sam za ovo proučavanje, jer mi je dalo novi smisao i svrhu , tako da sad mogu pomagati drugim ženama koje se suočavaju sa istom odlukom sa kojom sam se ja morala suočiti."

  • "Ovo proučavanje je obnovilo moju vjeru u život. Nikad nisam imala ovaj osjećaj unutarnjeg mira. "